Srebrenica, gradić smešten u istočnoj Bosni, u dolini reke Jadar i podnožju planine Sušice, tokom 20. veka nalazila se na spletu geopolitičkih i vojnih potresa koji su obeležili modernu istoriju Jugoistočne Evrope. Zbog svog strateškog položaja u blizini reke Drine — koja je vekovima predstavljala granicu imperija, administrativnih jedinica i ideoloških blokova — Podrinje i Srebrenica bili su poprište žestokih oružanih sukoba, masovnih stradanja civilnog stanovništva i dalekosežnih demografskih promena u oba svetska rata.
1. Cerska i drinska bitka (1914) i prodor crnogorske i Srpske vojske u Srebrenicu
Izbijanjem Prvog svetskog rata u leto 1914. godine, prostor Istočne Bosne i Podrinja postao je jedno od primarnih operativnih područja na Balkanskom ratištu. Austro-Ugarska Balkanštrajtkraft (Balkanstretkräfte), pod komandom generala Oskara Potioreka, iskoristila je Podrinje kao polaznu tačku za invaziju na Kraljevinu Srbiju. Međutim, nakon katastrofalnog poraza austrougarske vojske u Cerskoj bici u avgustu 1914. godine, Srpska vrhovna komanda preuzela je operativnu inicijativu kako bi rasteretila savezničke frontove na zapadu i istoku Evrope.
U sklopu tih nastojanja pokrenuta je Sremska operacija, ali i prelazak srpskih i crnogorskih snaga preko reke Drine u okviru Bitke na Drini (septembar–oktobar 1914). Zprijedorskim planom i naređenjima vojvode Radomira Putnika, Užička vojska pod komandom generala Miloša Božanovića, u tesnoj saradnji sa crnogorskom Sandžačkom vojskom pod komandom serdara Janka Vukotića, dobila je zadatak da forsira Drinu i izvrši prodor duboko u teritoriju Bosne i Hercegovine.
Sredinom septembra 1914. godine, delovi Užičke vojske i Limskog odreda probili su austrougarske odbrambene linije na reci Drini. Srpske i crnogorske jedinice napredovale su iz pravca Bajine Bašte i Ljubovije ka Srebrenici, Vlasenici i Han Pijesku. Dana 17. septembra 1914. godine, prethodnice srpske vojske uspele su da potisnu slabije austrougarske posadne jedinice i uđu u Srebrenicu. Ulazak srpskih i crnogorskih trupa izazvao je veliko oduševljenje među većinskim srpskim stanovništvom Srebreničkog kotara, koje je te jedinice dočekalo kao oslobodioce od višekedecenijske habzburške vlasti.
Nakon ulazaka u Srebrenicu, srpsko-crnogorske snage uspostavile su privremenu vojnu i civilnu upravu, organizovale snabdevanje i nastavile napredovanje ka Romaniji i obodima Sarajeva. Međutim, ovaj uspeh bio je privremenog karaktera. Austro-ugarska 6. armija izvela je snažan protivudar s ciljem da odseče srpske snage u Bosni od njihove odstupnice preko Drine. Suočene sa opasnošću od opkoljavanja i nedostatkom artiljerijske municije, srpske i crnogorske trupe morale su krajem oktobra 1914. godine da se povuku sa prostora Srebrenice natrag na desnu obalu Drine, ostavljajući lokalno stanovništvo izloženo revanšizmu habzburških vlasti.
2. Austro-ugarska okupacija, progon srpskog stanovništva i suđenja srpskim rodoljubima
Povlačenje srpske i crnogorske vojske u kasnu jesen 1914. godine označilo je početak najtežeg perioda za civilno stanovništvo Srebreničkog kotara tokom Prvog svetskog rata. Austro-ugarske vojne i civilne vlasti primenile su represivne mere usmerene protiv srpskog življa, optužujući ih za masovnu kolaboraciju sa vojskama Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore.
Glavni instrument terora postao je Schutzkorps (Šuckor) — nepravilne pomoćne vojne formacije sastavljene od lokalnog ne-srpskog stanovništva, koje su organizovale austrougarske vlasti. Šuckori su sprovodili sistematski teror koji je obuhvatao:
- Vješanja i preke sudove na licu mesta bez formalnog dokaznog postupka.
- Masovna paljenja i pljačku srpskih sela u okolini Srebrenice (Kravica, Zalazje, Sase, Skelani).
- Masovne deportacije civila u sabirne i koncentracione logore.
Srpsko stanovništvo Srebreničkog kotara masovno je internirano u koncentracione logore širom Monarhije. Najveći broj civila sa ovog područja transportovan je u logor Arad u Rumuniji, kao i u logore Doboj, Nežider i Thalerhof. Uslovi u ovim logorima bili su katastrofalni — usled gladi, pegavog tifusa i torture, smrtnost je bila izuzetno visoka, naročito među decom i starima.
Uporedo sa fizičkim terorom na terenu, austrougarske vlasti pokrenule su seriju političkih procesa protiv uglednih Srba. Najupečatljiviji primer bio je Tuzlanski veleizdajnički proces (vodeći proces u nizu tzv. "veleizdajničkih procesa" u BiH), vođen od septembra 1915. do aprila 1916. godine. Na ovom suđenju optuženo je 142 ugledna Srbina iz istočne Bosne, među kojima su bili sveštenici, učitelji, trgovci i seljaci iz srebreničkog i vlaseničkog kraja. Optužbe su se odnosile na rad u organizacijama poput Prosvjete i Narodne odbrane, kao i na pomaganje srpskoj vojsci 1914. godine. Mnogi Srebreničani osuđeni su na dugogodišnje robije sa teškim tamničkim režimom u zatvorima u Zenici i Aradu, dok je imovina osuđenika konfiskovana.
Austrougarska okupacija trajala je sve do jeseni 1918. godine, kada je slomom Centralnih sila i probojem Solunskog fronta nastupilo konačno oslobođenje. Jedinice srpske vojske ponovo su ušle u Srebrenicu početkom novembra 1918. godine, čime je Srebrenica ula u sastav novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevine Jugoslavije).
3. Okupacija 1941. i pripajanje Srebrenice nezavisnoj državi hrvatskoj (NDH)
Slomom Kraljevine Jugoslavije u kratkotrajnom Aprilskom ratu 1941. godine, Bosna i Hercegovina pala je pod okupaciju Ose i ubrzo bila pripojena kvislinškoj tvorevini — Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Srebrenica je, prema novoj administrativnoj podeli NDH, uvrštena u sastav Velike župe Vrhbosna sa sedištem u Sarajevu, dok je lokalna vlast organizovana kroz Srebrenički kotar na čelu sa kotarskim predstojnikom.
Nakon uspostavljanja ustaške vlasti u maju i junu 1941. godine, započet je proces sprovođenja rasnih zakona, ugledanih na nacistički Nirnberški zakonik. U Srebrenici su odmah uvedene rigorozne mere represije:
- Zabranjena je upotreba ćiriličnog pisma u svim javnim i privatnim ustanovama.
- Zavedene su posebne trake za obeležavanje srpskog i jevrejskog stanovništva.
- Srpska pravoslavna crkva i njeno sveštenstvo stavljeni su van zakona; crkvena imovina je pljačkana i uništavana, a Crkva sveto Arhangela Mihaila u Srebrenici pretrpela je teška oštećenja.
- Svi viđeniji Srbi, trgovci, učitelji i bivši oficiri bili su hapšeni i odvođeni u logore Gospić, Jadovno i kasnije Jasenovac.
Cilj ustaškog režima bio je potpuni preobražaj etničke i kulturne slike Podrinja. Režim u Zagrebu posmatrao je reku Drinu kao "istočnu granicu hrvatskog povijesnog prostora", zbog čega je područje istočne Bosne bilo označeno kao zona od posebnog strateškog značaja za sprovođenje genocidne politike prema srpskom stanovništvu, kao i holokausta nad Jevrejima.
4. Ustaški teror pod upravom francetićeve crne legije, pokolji srpskog stanovništva u Podrinju
Kao odgovor na rani ustanak naroda Podrinja u leto i jesen 1941. godine, vlasti NDH poslale su na ovaj prostor svoje najelitnije i najbrutalnije jedinice. U proleće 1942. godine započela je velika vojna operacija pod nazivom Operacija "Trio", usmerena protiv ustaničkih snaga u istočnoj Bosni.
Glavni nosilac ustaškog terora u ovom periodu bio je I stajaći djelatni zdrug, poznatiji kao Crna legija, pod neposrednom komandom potpukovnika Jure Francetića. U martu i aprilu 1942. godine, Crna legija je izvršila brutalni prodor kroz Vlasenicu, Srebrenicu i Bratunac, ostavljajući iza sebe pustoš.
Razmere zločina na području Srebreničkog kotara bile su zastrašujuće:
- Pokolj u Srebrenici i okolini (april 1942): Ulaskom u Srebrenicu na Vaskrs 1942. godine, pripadnici Crne legije izvršili su masovne likvidacije civila. Ubijano je staro i mlado bez razlike, često primenom hladnog oružja.
- Stradanje u selu Zalazje: Jedan od najtežih pojedinačnih zločina dogodio se u selu Zalazje u blizini Srebrenice, gde su ustaške snage masakrirale desetine srpskih seljaka koji nisu uspeli da pobegnu u šume.
- Zločini u Kravici i Bratuncu: Okolna sela u srebreničkom kotaru pretrpela su masovna razaranja. Stotine porodica doživele su potpunu likvidaciju.
- Tragedija na Drini (Stari Brod i Miloševići): Crna legija je potiskivala desetine hiljada srpskih izbeglica iz Srebrenice, Vlasenice i Rogatice ka reci Drini. Neuspejući da pređu reku u Raču ili u Srbiju, hiljade civila saterane su u tesnac kod Starog Broda i Miloševića, gde je u maju 1942. godine izvršen jedan od najvećih masakra u istočnoj Bosni, u kojem je život izgubilo preko 6.000 civila.
Teror Crne legije doprineo je gotovo potpunom pražnjenju pojedinih sela srebreničkog kraja, dok su preživeli meštani potražili spas u dubokim šumama planina Javor i Sušica ili su pokušavali da se prebace u Srbiju pod nemačkom okupacijom.
5. Narodnooslobodilačka borba, partizanski odredi u Podrinju i konačno oslobođenje u aprilu 1945.
Ustanak protiv okupatora i ustaškog režima na području istočne Bosne počeo je u leto 1941. godine. U prvoj fazi, ustanici su delovali združeno, ali je ubrzo došlo do političko-ideološkog raskola između partizana (predvođenih Komunističkom partijom Jugoslavije) i četnika (pod komandom Draže Mihailovića i lokalnih komandanata poput Jezdimira Dangića).
Već u avgustu 1941. godine ustaničke snage su nakratko zauzele Srebrenicu, potisnuvši ustaško-domobransku posadu. Međutim, unutrašnje podjele, složena etnička struktura i intervencija nemačkih i ustaških trupa onemogućili su trajnu stabilizaciju ustaničke vlasti u samom gradu.
Partizanski pokret u srebreničkom kraju dobija na snazi osnivanjem Birčanskog partizanskog odreda, a kasnije i Srebreničko-bratunačkog partizanskog odreda. Određeni broj meštana svih nacionalnosti sa ovog područja stupao je u redove Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), borbi protiv okupatora i kvislinga.
Tokom 1942. i 1943. godine, borbe za Srebrenicu vodile su se sa promenljivom srećom. Grad je više puta prelazima iz ruke u ruku. Leto 1943. godine obeleženo je prolaskom glavnine snaga NOVJ kroz istočnu Bosnu nakon Šeste neprijateljske ofanzive i Bitke na Sutjesci. Formiranje Šeste istočnobosanske brigade i Susednih brigada Treće udarne divizije dovelo je do učestalih napada na nemačko-ustaške garnizone u Srebrenici, Vlasenici i Zvorniku.
Tokom 1944. godine, Podrinje postaje poprište borbi protiv 13. SS oružane gorske divizije "Handžar", koju su Nemci formirali od lokalnog ne-srpskog stanovništva kako bi gušili partizanski pokret. Borbe su bile izuzetno surove, sa teškim posledicama po lokalno stanovništvo.
Konačni obračun za oslobođenje Podrinja odvijao se u sklopu završnih operacija NOVJ u proleće 1945. godine. Jedinice 27. istočnobosanske divizije u sastavu Trećeg bosanskog korpusa NOVJ vodile su teške borbe protiv utvrđenih nemačkih jedinica 22. armijskog korpusa Vermahta i preostalih ustaško-domobranskih snaga koje su se povlačile dolinom Drine ka severu.
Nakon viševasinskih žestokih borbi na prilazima gradu, pripadnici 27. istočnobosanske divizije oslobodili su Srebrenicu 17. aprila 1945. godine. Time je prekinuta četvorogodišnja okupacija i stvoreni su uslovi za uspostavljanje nove, posleratne vlasti Demokratske Federativne Jugoslavije na ovom području.
Hronologija najvažnijih događaja i bitaka u Srebrenici (1914–1945)
| Datum / Period | Događaj / Bitka | Istorijski kontekst i posledice |
|---|---|---|
| avgust–septembar 1914. | Cerska i Drinska bitka | Srpska i crnogorska vojska vrše ofanzivne operacije preko reke Drine radi rasterećenja glavnog fronta. |
| 17. septembar 1914. | Ulazak srpskih i crnogorskih trupa u Srebrenicu | Privremeno oslobođenje grada; formiranje kratkotrajne srpske vojne uprave u Srebreničkom kotaru. |
| oktobar 1914. | Povlačenje srpske vojske preko Drine | Austro-ugarska vojska ponovo zauzima Srebrenicu; početak masovnih represalija nad civilima. |
| 1914–1918. | Teror Šuckora i internacija civila | Sistematski progon Srba; masovna deportacija u logore Arad, Doboj i Thalerhof; paljenje sela. |
| septembar 1915 – april 1916. | Tuzlanski veleizdajnički proces | Sudski proces protiv uglednih Srba iz Srebrenice i Podrinja; izrečene dugogodišnje zatvorske kazne. |
| novembar 1918. | Oslobođenje u Prvom svetskom ratu | Ulazak Srpske vojske u Srebrenicu; ulazak područja u sastav Kraljevine SHS. |
| april 1941. | Okupacija i pripajanje NDH | Slom Kraljevine Jugoslavije; Srebrenica ulazi u sastav Velike župe Vrhbosna NDH; uvođenje rasnih zakona. |
| avgust 1941. | Prvi ustanički napadi na Srebrenicu | Združene ustaničke snage nakratko potiskuju ustaške garnizone i ulaze u grad. |
| mart–april 1942. | Ofanziva Francetićeve Crne legije | Brutalna kaznena ekspedicija u Podrinju; masovni pokolji srpskog stanovništva u Srebrenici, Zalazju i Kravici. |
| maj 1942. | Pokolj na Starom Brodu na Drini | Ustaške snage masakriraju hiljade izbeglica iz Srebrenice i okolnih kotara na obali reke Drine. |
| leto 1943. | Prodor brigada NOVJ u istočnu Bosnu | Povećanje intenziteta partizanskih operacija; žestoke borbe za kontrolu nad Srebrenicom i Zvornikom. |
| 1944. | Borbe protiv 13. SS "Handžar" divizije | Nemačko-kvislinške snage izvode operacije čišćenja na prostoru Podrinja uz velike ljudske žrtve. |
| 17. april 1945. | Konačno oslobođenje Srebrenice | Jedinice 27. istočnobosanske divizije NOVJ definitivno oslobađaju grad i okolina biva očišćena od okupatorskih snaga. |
Zaključak i istorijsko nasleđe
Istorija Srebrenice u svetskim ratovima predstavlja dramatično svedočanstvo o stradanju stanovništva Podrinja u globalnim sukobima 20. veka. U oba svetska rata, ovaj specifični geografski prostor funkcionalno je bio tretiran kao strateško bojište i razmeđa svetova.
Tokom Prvog svetskog rata, Srebrenica je pretpela teška razaranja usled vojnih operacija 1914. godine, a potom i kroz sistemski državni teror Austro-Ugarske monarhije sprovođen preko logora i Šuckora. Tokom Drugog svetskog rata, pod okupacijom NDH i nacističke Nemačke, genocidne radnje ustaškog režima i delovanje jedinica poput Crne legije doveli su do demografske katastrofe i trajnih ožiljaka u društvenom tkivu regiona.
Istovremeno, Srebrenica i njeno okruženje bili su poprište snažnog otpora stranom okupatoru i kvislinškim režimima. Borbe koje su vodile jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije kulminirale su konačnim oslobođenjem u aprilu 1945. godine, čime je ovaj kraj usmeren ka posleratnoj obnovi u okviru socijalističke Jugoslavije. Temeljno razumevanje događaja iz perioda 1914–1945. godine ostaje ključno za naučnu rekonstrukciju novije istorije Bosne i Hercegovine i šireg Balkanskog regiona.